Piše: Dr med. Anđa Mareš
Specijalista interne medicine kardiolog
Anamneza, klinički pregled, EKG, ehokardiografski pregled, Holter EKG, dvadesetčetvoročasovno merenje krvnog pritiska – Holter krvnog pritiska, ergometrijski test, RTG snimak pluća, ultrazvuk abdomena i laboratorijske analize, u najvećem broju slučajeva su dovoljni za dijagnozu.
Kod sumnje na neke srčane bolesti lekar će uputiti pacijenta na kompjuterizovanu tomografiju – CT (skener). Poslednjih godina za pregled koronarnih krvnih sudova, tu je metoda MSCT. Zatim magnetna rezonanca (MR), za iste indikacije kao i CT. Ona je naročito dobra u proceni tzv. kardiomiopatija (primarnih poremećaja srčanog mišića, koji dovode do disfunkcije srca). Razvoj MR i pojava novih generacija aparata u budućnosti će verovatno zameniti kateterizaciju srca.
Nuklearna kardiologija je još jedna značajna neinvazivna metoda za ispitivanje funkcije srca, njegove prokrvljenosti, metabolizma. Radiofarmakološko sredstvo se unosi u cirkulaciju putem intravenske injekcije i tokom ispitivanja ostaje u cirkulaciji, ili se koriste radiofarmaci, koji se nakupljaju u ćelijama srčanog mišića (u miokardu). Gama kamerom spolja se meri radioaktivnost unesene supstance, njeno nakupljanje u pojedinim segmentima srčanog mišića i elektroničkim putem se vrši obrada podataka, koje zatim lekar interpretira.
Kateterizacija srca i koronarografija su invazivne metode. Koriste se u svrhu dalje dijagnostike, ako je potrebno, ili za procenu težine bolesti i planiranja daljeg načina lečenja (stentiranje, operativno ili konzervativno lečenje – farmakološkim sredstvima). U specijalno opremljenim salama za kateterizaciju, u sterilnim uslovima i lokalnoj anesteziji, punkcijom krvnog suda na ruci ili nozi (u predelu prepone), uvodi se kateter u krvni sud. Putem katetera ubrizgava se kontrastno sredstvo u cirkulaciju. U sklopu kateterizacije izvodi se i koronarografija – pregled koronarnih (srčanih) arterija. Interventni kardiolog odmah procenjuje nalaz i vrši ugradnju stenta, ukoliko postoji značajno suženje koronarne arterije, a u težim slučajevima, predlaže se operacija. Ceo postupak se snima, tako da je moguća naknadna dinamička analiza. Kateterizaciju predlaže lekar, a odobrava konzilijum lekara na klinici, nakon pažljive analize potrebne medicinske dokumentacije. Kateterizacija se radi kod sumnje na koronarnu bolest, kod postojanja urođenih i stečenih srčanih mana, bolesti srčanih zalistaka (valvula), kardiomiopatija. Ovim pregledom dobijaju se značajne informacije o anatomiji, funkciji srčanog mišića, pritiscima u pojedinim segmentima cirkulacije, stanju srčanih zalistaka, koronarnih krvnih sudova. Ovo je naravno vrlo pojednostavljen prikaz ove tehnike, ali to je suština.
Kolika je radoznalost, inventivnost i hrabrost potrebna da bi se otišlo korak dalje i koliko je pojedinac značajan za to, govori istorija medicine. Ona je zauvek zabeležila da je dr Varner Forsman u malom nemačkom gradiću, Ebersvaldu, 1929. godine izveo prvu kateterizaciju srca. Doktor Forsman je sam sebi, kroz venu na ruci, plasirao urinarni kateter u desnu pretkomoru i spustio se sprat niže kod svojih kolega, rendgenologa, koji su mu napravili RTG snimak. Taj snimak srca sa urinarnim kateterom u desnoj pretkomori i danas se pokazuje na lekarskim kongresima, pored fotografije ovog neverovatnog doktora. Zajedno sa Amerikancima Ričardsom i Kojnandom, koji su radili na usavršavanju njegove metode i ispitivanju plućne cirkulacije, dr V. Forsman je dobio Nobelovu nagradu 1956. godine.